Review of Samson and Delilah (2009) by John O — 19 Apr 2010

"Pravi" australski film outbacka, poÄ?inje I zavrÅ¡ava u bushu, gdje se Aboridžini I s ono malo materijala na koje naiÄ?u mogu vezati I kreirati osobne priÄ?e. Dvoje tinejdžera odvaže se na road-trip kojeg prate Samsonova Å¡utljivost I opijenost sniffanjem benzina (inaÄ?e uz alkohol najgora ovisnost mladih Aboridžina danas), a Delilah osjeÄ?aj krivnje I grižnje savjesti zbog smrti bake. Prepoznatljivi crveni pijesak outbacka, pejzaži ravnice I pustinje okupane suncem I kamenjem te niska klanaca I brežuljaka odaju dojmljiv krajolik australskog Northern Territoryja.

Iako ljubavan ovaj film je viÅ¡e od svega film o preživljavanju, I to "down under - tamo dolje" gdje je život joÅ¡ uvijek u vezi s prirodom, s divljinom, gdje se iznad svega cijene voda, hrana I krov nad glavom. U nekoliko kadrova upoznajemo se s licem I naliÄ?jem onog Å¡to Australci zovu "towncamp" odnosno izoliranim gradskim kampovima uglavnom smjeÅ¡tenim u predgraÄ?ima u kojima danas žive Aboridžini. SiromaÅ¡tvo, prljavÅ¡tina, kriminal, nedostatak osnovnih zdravstvenih I socijalnih uvjeta glavne su znaÄ?ajke ovakvih naselja, Ä?ija postojanja su prijepor I u politiÄ?kom miljeu danaÅ¡nje Australije. Slika Aboridžina u Europi je idealizirana I Ä?esto pod prizmom pitanja ljudskih I manjinskih prava i/ili kulturno-umjetniÄ?kih aspiracija dok se pravo stanje zanemaruje, predstavljajuÄ?i I dalje nerijeÅ¡eno pitanje aktualne australske politike.

O podreÄ?enosti aboridžinske rase svjedoÄ?i znaÄ?ajna scena u kojoj Delilah pokuÅ¡ava prodati sliku koju je sama naslikala dobrostojeÄ?im (i debelim) bijelcima koji u samom centru Alice Springsa žive neke svoje druge živote I nisu svjesni toga da "tamo neki klinci" provode noÄ?i spavajuÄ?i ispod obližnjeg vijadukta I jeduÄ?i Å¡pagete iz Heinz konzervi podgrijane na logorskoj vatri. Naravno ne zanima ih kupnja slike od djevojke u poderanoj prljavoj trenirci koja je nudi na licu mjesta I spremna je za nju uzeti bilo koju svotu novca dok se dvadesetak metara dalje u obližnjoj galeriji nude posve sliÄ?ne slike za nerazumne cijene od nekoliko tisuÄ?a dolara, posredovane bijelcima kao onima koji znaju Å¡to je "prava umjetnost I dobar biznis.".

PoetiÄ?nost je prisutna kroz cijeli film bilo to polaganim sporim kadrovima koji sugeriraju istu takvu radnju, dane I noÄ?i provedene u pukom bivanju (bez posla, bez obitelji, bez buduÄ?nosti) bilo to povremenom glazbom kao znakom neÄ?eg vrijednog (glazba je jedino uz Delilah Å¡to Samsona oduÅ¡evljava). Glazba koja se provlaÄ?i kroz film odaje Samsonovu senzibilnost za auditivno, istovremeno na kraju filma upravo mu se preko radio emisije javlja otac I naruÄ?uje pjesmu upravo za njega.

Delilah (kao Å¡to to obiÄ?no biva u aboridžinskim I ne samo aboridžinskim zajednicama) preuzima stvari u svoje ruke I ureÄ?uje dom za njih oboje. NamjeÅ¡ta I Ä?isti kuÄ?u, održava vatru, odlazi u lov I prva poÄ?inje vjerovati u neku bolju zajedniÄ?ku buduÄ?nost.