Review of The Private Life of Sherlock Holmes (1970) by Aleksandar J — 15 Apr 2011

Ovaj Bili Vajlder je zaista jedno cudo od covjeka. Za genija koji je citav zivot pravio remek-djela ovaj film, snimljen pred kraj karijere, bio je odlicna prilika da posrne I napravi glupost. Medjutim, njemu se to nije svidjelo I odlucio je da umjesto toga snimi odlican film.

Naslov je malcice misleading - The Private Life of Sherlock Holmes, reko bi covjek da cemo gledati neku dramurdu u kojoj se Holms u pauzi izmedju slucajeva (ako tako nesto uopste postoji) izlezava na kaucu I diskutuje sa Votsonom o smislu zivota. Srecom, nista od toga. Ovde takodje pratimo jedan od slucajeva, medjutim razlika je u tome sto je ovde veliki detektiv nekoliko puta ispao budala.

U detalje price ne bih ulazio, dovoljno je reci da je ona jednako zanimljiva kao I bilo sta sto je napisao sam Artur Konan Dojl. Pocinje sa misterioznom djevojkom za koju se ispostavlja da je u potrazi za nestalim muzem, a onda se tu natovari jos masa nekih drugih stvari, da bismo na kraju dosli I do same Nacionalne Sigurnosti. Srecom, ovo nije americki film, tako da ta Nacionalna Sigurnost ne vodi do patetisanja I izliva patriotizma vec do jednog potpuno urnebesnog panclajna na kraju za koji me naprosto prsti svrbe da ga spoilujem, ali ipak necu.

Ono sto je bitnije od same price jesu likovi Holmsa I Votsona I to je kamen temeljac citavog filma. Mene je Votson strahovito podsjecao na Dzona C. Rajlija, a Holms na - Grejema Cepmena. U sustini, imamo duet (namjerno) over-the-top Votsona I sasavog I pomalo feminiziranog (but see later) Holmsa, koji je meni bio apsolutno sjajan. Ovde se spominje kako je Votson obilato koristio "pjesnicku slobodu" u svojim memoarima (npr. Holms u jednom trenutku kuka sto sad mora da nosi ono blesavo odijelo I sto su ga zvali iz (valjda) Londonske filharmonije da im se pridruzi na koncertu, iako je on samo prosjecan violinista itd.) Ne racunajuci ocigledne parodije tipa Without a Clue, ovo je jedan od rijetkih revizionistickih filmova o Holmsu I u potpunosti poentira u tom smislu, za razliku od nedavnog promasaja Guya Ritchieja (a to se inace desi kad se neko pravi pametan I ne uci od majstora). Zelim jos da napomenem da ovo u sustini jeste komedija, ali da nema previse urnebesno smijesnih scena, osim samog pocetka I kompletne situacije s ruskom balerinom, kao I samog kraja I scene sa kraljicom.

Finally, red je da reagujem na odredjena pisanja raznoraznih budala po IMDb-u koji, u zelji da se naprave pametni, "vide" nesto cega u filmu apsolutno nema. Dakle, ti klipani kazu kako ovaj film govori da je Holms mozda bio gej. Istina je naravno da je to jedna kompletna budalastina. Na pocetku filma Holms kaze svom ruskom sagovorniku da je gej, ali to je samo zato da bi eskivirao udvaranje ruske balerine koja je htjela da ima dijete s njim. In fact, prilicno je ocigledno pred kraj filma da je Holms imao soft spot u srcu za svoju klijenticu. Ovo napisah cisto zato da bi neki homofob odustao od gledanja filma inspirisan netacnim napisima po Internetu.