Review of The Changeling (1980) by Aleksandar J — 22 Jul 2009

Nekoliko dana nakon odlicnog Eastwoodovog Changelinga pogledah I njegovog starijeg imenjaka u reziji Petera Medaka. Kakvo je samo osvjezenje, nakon gomile modernih horora, pogledati jedno ovakvo old-school ostvarenje! Prica je manje-vise klasicna, ali vrlo zanimljiva - kompozitor Dzon Rasel nakon pogibije zene I kcerke iznajmljuje ogromnu usamljenu kucerinu (zar ste sumnjali?) da bi u njoj mogao na miru da komponuje.

Sure enough, vrlo brzo ga jezivi zvuci iz dubine kuce uvjeravaju da se tu odigrava neko mracno prisustvo, te krece u istragu koja ce na svjetlo dana da iznese neke vrlo interesantne stvari. Changeling je film koji odlicno funkcionise I kao horor I kao misterija - muzika je vrlo zeznuta, a I Piter Medak je odlicno rezirao film I sjajno docarao napetost koja vlada (uz dosta pokretne kamere).

Skoro svi stereotipi koje mozete da zamislite u filmu s duhovima su tu: vrata koja se sama otvaraju, jezivo lupanje, jeziva seansa na kojoj se komunicira s lokalnim duhom, loptica koja pada niz stepenice, trazenje mjesta gdje je zakopano tijelo osobe koja je duh I tome slicno.

Srecom, nema onih bas ekstremno cheesy momenata kao sto je kad krv ide iz cesme I sl. Neke od ovih stvari Changeling preuzima iz starijih filmova (npr. The Haunting), a neke su bogme I originalne - za lopticu nisam siguran jer je ovaj film sniman otprilike u isto vrijeme kad I Isijavanje, ali recimo kuca izgradjena tacno iznad bunara u kojem je zakopano tijelo ocigledno anticipira legendarni Ringu.

Montaza je brza I odsjecna - nema mnogo kontempliranja nad stvarima koje se dese u prethodnoj sceni, vec se odmah grabi dalje. To je generalno dobro, osim u slucaju cuvene scene s kolicima na vrhu stepenica, koja je jedna od antologijskih horor scena.

Steta je sto nije potrajala sekundu ili dvije vise. Suma sumarum - odlican film.