Review of Shine (1996) by Matija G — 19 Jan 2015

Ovogodisnji filmovi koji su nominirani za Oscara posveceni su nevjerojatnim genijalnim osobama od matematicara Alana Turinga, velikog Stephena Hawkinga, I tako veceras pogledao sam na televiziji sjajni film iz 1996 Shine biografiju velikog australskog pijanista Davida Helfgotta u izvedbi nevjerojatnog Geoffreya Rusha. Film sam naime prvi puta pogledao 1996 godine u srednjoj skoli na satu povijesti glazbe, gdje smo tada nakon odgledanog filma mi mladi ljudi raspravljali koja bi zena mogla voljeti I zivjeti s takvim cudakom kakav je David.

Da se vratim malo na pocetak I da kazem nekoliko rijeci o cemu se zapravo u filmu radi za mlade generacije koji film nisu gledali.

David Helfgott nadareni je djecak, pijanist, u cijem odgoju glavnu rijec vodi autoritativni otac. Shvatio je da je David najdarovitiji od sve njegove djece. David dozivljava enorman uspjeh te ga zele poslati na studij u inozenstvo, na londonski konzervatorij. David tamo upoznaje velikog ucitelja koji ga primi, no David dozivljava nervni slom I vraca se u Australiju gdje zavrsava u raznim mentalnim ustanovama. Helfgottovi ucitelji na kraljevskoj akademiji istaknuli su ga kao cistog genija .

Nakon toliko godina od posljednjeg gledanja ovog genijalnog filma tvrdnja u cijelome ovome filmu nije da se Helffgott smatra jednim od najboljih pijanista nego u tome da mu je ljubav njegove supruge pomogla da se uspjesno oporavi od dugotrajne borbe s mentalnom bolescu kako bi mogao ponovno zasvirati pred publikom. Ljudska dusa je neshvacena I uvijek ce biti enigma jer je nevidljiva, a ponasanje genijalnog uma mora imati prihvacanje pa tako I razumijevanje svih ostalih zato I je genijalan kako I sam David kaze 'nema takve glazbe kakvu on cuje u svojoj glavi' Jedan od najboljih glazbenih filmova po meni jer se radi o neshvacenosti a umjetnost nije umjetnost ako je svima shvacena. Cista petica.